IZLOŽBA "INDUSTRIJSKI CENTAR DRŽAVE: ZAGREBAČKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA 1918.-1945."

Muzej grada Zagreba
16. 10.-16. 12. 2012.
autor izložbe: Goran Arčabić
oblikovanje: Bilić_Müller design studio

Studijska izložba "Industrijski centar Države: zagrebačka industrijska baština 1918.-1945." okosnica je druge etape Projekta. Koncipirana je u 4 tematske cjeline. Fokusira se na Zagreb kao privredni centar Kraljevine SHS/Jugoslavije te na industrijsko naslijeđe između dva svjetska rata. Prezentira utjecaj ubrzane industrijalizacije na urbanistički i ekonomski razvoj grada te na demografski rast i promjene u strukturi stanovništva.

U završnoj temi pokazano je osam industrijskih sklopova i objekata čije izvedbe datiraju od 1918. do 1945. godine. Kriteriji autorskog odabira su stupanj očuvanosti građevina, njihovo značenje u povijesnom kontekstu, vrijednost arhitektonskih izvedbi, sačuvani izvorni interijeri i strojevi, opasnost od gubitka baštinskih obilježja uslijed višegodišnjeg propadanja građevina ili agresivnih planova prenamjene. Prezentirano je trenutno stanje građevina, sustav zaštite i perspektive određene važećim generalnim urbanističkim planom ili detaljnim planovima uređenja pojedinih područja.

Tema 1: IZMEĐU CENTRA I PERIFERIJE: ZAGREB 1918.-1945.

Od 1918. do 1945. državni okvir učestalo se mijenjao: Austro-Ugarska monarhija, Država Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Demokratska Federativna Jugoslavija. Izuzevši period Drugog svjetskog rata, kada je formalno bio glavni grad tvorevine nastale u službi novog svjetskog poretka sila Osovine, Zagreb je u promatranom periodu bio dijelom nadnacionalnih državnih zajednica. Mogućnost autonomnog političkog odlučivanja bila je ograničena. Nepodudarnost prostora odlučivanja (središte političke moći) i prostora identiteta (poistovjećivanja) utjecali su na nemogućnost potpune kontrole nad razvojem Gradske općine. Politička tranzicija koja je oblikovala Zagreb očituje se u sferama urbanizma, prometa i ekonomije.

Uspostavom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. formirano je novo političko i ekonomsko područje. Ustrojem privrede i dosegnutim stupnjem ekonomskog razvoja sjeverozapadni krajevi bili su ispred ostatka zemlje. Ta okolnost utjecala je na promjenu položaja Zagreba iz perifernoga grada Austro-Ugarske Monarhije u središte novčarstva, trgovine i industrije novonastale državne zajednice. Istodobno, u centraliziranoj državi Zagreb je zadržao status političke periferije.

Pod naletom svjetske ekonomske krize i jačanja državnog intervencionizma od početka 1930-ih godina Zagreb gubi ekonomsku snagu, ali održava poziciju industrijskog centra regionalnog značaja. Industrijalizacija je bila poluga ekonomske moći, pokretač urbanističkog razvoja, demografskog rasta i promjena u strukturi stanovništva Zagreba.

Tema 2: URBANISTIČKI IZAZOVI I RAZVOJ INDUSTRIJSKOG PODUZETNIŠTVA

Trase međunarodnih željezničkih pruga i koncentracija industrije u njihovoj blizini trajan su izazov urbanističkom razvoju Zagreba. Uvažavanje isključivo interesa investitora i neznatan utjecaj domaćih čimbenika pri odlučivanju o položaju prvih željezničkih linija koje su drugom polovinom 19. stoljeća prošle kroz grad rezultiralo je dugoročno štetnim rješenjima. Položaj željezničkih pruga umnogome je utjecao i na planiranje lokacija namijenjenih industriji tijekom 20. stoljeća.

Oslanjajući se na sustav zoninga regulatorna osnova iz 1887. godine postavila je temelj modernog urbanističkog planiranja. Za industrijsko poduzetništvo bila je predviđena zona južno od željezničke pruge te rubni dijelovi grada (zapadno od kolodvora Južne željeznice i istočno od Klaoničke ulice). Od kraja 19. stoljeća industrija se koncentrira na području južno od pruge, između potoka Medveščaka i Lašćinščaka.

Potreba donošenja novog masterplana intenzivirala je pokušaje rješenja problema željezničkih trasa na prijelazu stoljeća. Smion prijedlog prvog čovjeka Gradskog građevnog ureda Milana Lenucija za rješenje željezničkog pitanja iz 1907. godine ujedno je vizija modernog Zagreba koji ekonomiju bazira na industrijskom poduzetništvu. Iako prijedlog nije usvojen, Lenucijeve zamisli čitljive su na parcijalnim urbanističkim planovima iz 1920-ih i 1930-ih godina.

Novi masterplan izrađen je 1936. godine. Temeljio se na radovima pristiglim na međunarodni natječaj za urbanistički plan razvoja Zagreba, raspisan 1930. Iako Regulacioni plan za grad Zagreb nije proveden, predviđena prostrana zona istočno od korita potoka Lašćinščaka (Peščenica), namijenjena izgradnji tvornica, ukazuje na važnost industrije u ukupnoj ekonomskoj strukturi Zagreba.

Tema 3: DEMOGRAFSKA EKSPANZIJA I PRINCIP 'URBANIH ZAKRPA'

Prosperitet proizašao iz pozicije privrednog i financijskog središta odrazio se na demografski rast Zagreba. U razdoblju od 1910. do 1931. godine populacija se udvostručila. U znatnoj mjeri bila je to posljedica intenzivne industrijalizacije koja je poticajno djelovala na doseljavanje žitelja šire gradske okolice. Brojem stanovnika Zagreb je bio drugi grad u državi. Ekonomska kriza i posljedice tog gospodarskog poremećaja utjecali su na usporavanje imigracijskog procesa u desetljeću do početka Drugog svjetskog rata.

Egzistencijalni minimum velikom broju novopridošle nekvalificirane radne snage pružale su spontano izgrađene naseobine niskog komunalnog standarda na područjima Trešnjevke, Trnja i Peščenice. Početkom 1920-ih godina Gradska općina Zagreba uključila se u rješavanje stambene krize izgradnjom naseljâ tipskih jedinica za zaposlenike gradskih poduzeća, radnike i sirotinju. Zbog različitih prioriteta pojedinih predstavnika u izvršnoj vlasti i nedostatka financijskih sredstava, Gradska općina je tijekom 1920-ih i 1930-ih godina primijenjivala specifičan pristup rješavanja akutnih socijalnih i komunalnih problema periferije. Može ga se definirati kao princip 'urbanih zakrpa'.

U kombinaciji s izradom planova prostornog uređenja pojedinih područja i dijelova grada, širenje komunalne infrastrukture, podizanje kvalitete usluga javnog prijevoza te izgradnja stambenih, obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih ustanova na periferiji dala je stanovite rezultate.

Tema 4: ZAGREBAČKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL

Služba zaštite spomenika zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a gotovo pola stoljeća vrednuje paleoindustrijske građevine i opremu kao segment kulturne baštine. Prvi industrijski objekti upisani su na Listu svjetske baštine UNESCO-a prije dvadeset i pet godina. Sadržajna prenamjena industrijskih građevina za različite društvene potrebe ustalila se od 1970-ih godina. Prenamjena nekadašnje tvornice koža u Zagrebu u Gipsoteku (Gliptoteku) 1940. godine avangardan je primjer konverzije u svjetskim razmjerima. Sedam desetljeća kasnije Gliptoteka je izdvojeni slučaj. Industrijski objekti baštinskih obilježja neiskorišteni su razvojni, urbanistički, ekonomski i kulturni potencijal Zagreba.

Izložba ne prezentira ukupno industrijsko naslijeđe Zagreba iz međuratnog razdoblja, već je autorskim odabirom izdvojeno 8 sklopova, dijelova sklopova, objekata i značajnih dogradnji unutar odranije postojećih industrijskih cjelina.

Kriteriji za odabir su stupanj očuvanosti izvornih građevina, njihovo značenje u povijesnom kontekstu, vrijednost arhitektonskih izvedbi, sačuvani izvorni interijeri, strojevi i oprema, opasnost od gubitka baštinskih obilježja uslijed višegodišnjeg propadanja građevina ili agresivnih planova prenamjene.

Prezentirani su objekti s obilježjima graditeljske baštine, ukazuje se na njihovo stanje, sustav zaštite te na perspektive prema važećim dokumentima.

plakat izložbe, ver.1